U vrijeme u kojemu su javne ustanove otvorenog pristupa, kao što su škole, domovi za starije, centri za socijalnu skrb, zdravstvene ustanove i druge institucije koje su simboli zajednice izložene sve češćim napadima, teško je uskladiti potrebu za otvorenim pristupom tim institucijama i sigurnosne mjere zaštite svima koji u njima borave i rade, kao i onima koji ih posjećuju. Kako to postići, razgovarali su sudionici 7. Foruma o urbanoj sigurnosti “Sigurnost ustanova otvorenog tipa – izazovi i rješenja”, na konferenciji Hrvatski dani sigurnosti 2025., koju je organizira Hrvatska udruga menadžera sigurnosti, a održava se u Opatiji u hotelu Ambasador od 15. do 17. listopada.

Doc.dr.sc. Krunoslav Borovec, član Znanstvenog savjeta Hrvatske udruge menadžera sigurnosti i direktor programa urbane sigurnosti, u uvodu u raspravu naglasio je da za zaštitu ustanova otvorenog tipa nema dovoljno specijaliziranog osoblja, a niti njihovi zaposlenici nisu educirani za krizne situacije. S druge strane, u većini tih ustanova borave osjetljive skupine korisnika – djeca, stariji, osobe s invaliditetom, pa je u slučaju incidenta njihova ranjivost veća, a sve to dovodi do pada povjerenja u institucije i sigurnosne sustave.

Izvanredna profesorica dr. sc. Irena Cajner Mraović sa odsjeka za sociologiju Hrvatskih studija govorila je o urbanoj sigurnosti i ulozi javnih ustanova u suvremenom društvu. Koliko je ta sigurnost važna i na koliko ljudi se odnosi najbolje pokazuje statistika: 2014. godine 73 posto Europljana živjelo je u urbanim sredinama, a projekcija za 2050. godinu glasi da će čak 82 posto europskog stanovništva živjeti u gradovima. Posljedice takve prenapučenosti su nedostatak infrastrukture, otuđenje ljudi, nema susjedske kontrole kao u manjim sredinama… Stoga je važna uloga lokalne samouprave u prevenciji kriminala kao i partnerstvo policije, pravosuđa, političara, zaposlenika u privatnom sektoru, obrazovnih institucija i svih drugih članova zajednice. 

O fenomenologiji sigurnosnih incidenata u ustanovama otvorenog pristupa s naglaskom na karakteristike/profil počinitelja govorila je izvanredna profesorica dr. sc. Mirjana Kondor Langer sa Veleučilišta kriminalistike i javne sigurnosti. Međuvršnjačko nasilje, koje je posljednjih godina sve više u žiži javnosti, Svjetska zdravstvena organizacija je 1996. prepoznala kao javnozdravstveni izazov. Nastavnici u školama su često izloženi nasilju učenika i njihovih roditelja, i to verbalnom, digitalnom pa i fizičkom. Statistika MUP-a je u prvih osam mjeseci ove godine evidentirala 934 slučaja nasilja u školama, no nasilja nisu pošteđeni niti djelatnici u zdravstvenim ustanovama, djelatnici socijalne skrbi, stanari i djelatnici domova za starije… Cyber napadi su se posljednjih godina utrostručili.

Počinitelji su najčešće osobe između 15 i 30 godina, impulzivne, s niskom samokontrolom i puni frustracije zbog autoriteta. Kako bi se takvo nasilje preveniralo, nužna je bolja komunikacija policije i ustanova kao i osnaživanje žrtava za prijavljivanje incidenata jer ih sada to čini samo 37 posto.

Franjo Filipović iz Zapovjedništva za intervencije Ravnateljstva policije i glavni policijski pregovarač u svojem je izlaganju o rješavanju konflikata, pregovaranju i talačkim krizama u manje je važno što ću reći nego kako ću to reći. Cilj svakog pregovaranja sa osobom ili osobama koje drže taoce je dovesti uzburkane emocije do razine normalnog ponašanja jer tada se otvara prostor za utjecaj. Suprotno ideji kako su talačke situacije kao one prikazane u filmovima, Filipović je rekao da se u svom dugogodišnjem radu uglavnom bavio obiteljskim nasiljem. Ono redovito kreće iz toksične obiteljske situacije i često eskalira u talačku situaciju gdje su često žrtve i djeca.

Za taoce je bitno pokušati se stopiti s ambijentom, ne gledati počinitelja u oči i ne tražiti način za bijeg ako se time mogu ugroziti i ostali. Osim na žrtve, talačke situacije djeluju stresno i na policajce kojima platforma za obučavanje i praktičnu primjenu SPECTRA nudi model koji smanjuje stres.

U sklopu foruma održan je i panel o izazovima sigurnosti u ustanovama s otvorenim pristupom na kojem su sudjelovali Ljiljana Klinger, ravnateljica OŠ Matije Gupca, Zagreb, izv. prof. dr. sc. Ivan Nađ sa Veleučilišta Velika Gorica, dr.sc. Ante Perčin, član Uprave SOKOL security, predsjednik Udruge zaštitarske djelatnosti pri HUP-u i ujedno predsjednik Odbora za privatnu zaštitu HUMS-a, i Franjo Filipović iz Zapovjedništva za intervencije Ravnateljstva policije, a moderirao je doc.dr.sc. Krunoslav Borovec, član Znanstvenog savjeta hrvatske udruge menadžera sigurnosti.

Poruka sudionika panela je da je najvažnije educirati osoblje i osigurati sredstva za plaćanje zaštitara u školama kojih za sada nema dovoljno.

Marijana Klanac iz Ravnateljstva civilne zaštite MUP-a govorila je koliko su važni odnosi s javnošću u kriznim situacijama, posebno u današnje vrijeme kad se društvenim mrežama brzo prošire lažne i obmanjujuće vijesti kojima je cilj širiti paniku i izazvati emotivnu reakciju.

Predstavljena je i knjiga “Sigurna škola – perspektive i načela” prof. dr. sc. Admira Hadžikadunića, prodekana Fakulteta za kriminalistiku, kriminološke i sigurnosne studije Sveučilišta u Sarajevu, koji je poručio da bi svi, kao društvo, trebali preuzeti odgovornost za sigurnost u školama, ali se ona uvijek prebacuje na nekog drugog. Prof. dr. sc. Dragan Trivan, predsjednik Srpske asocijacije menadžera korporativne sigurnosti, govorio je o posljedicama slučaja Ribnikar, koji je sada u svaku školu u Srbiji doveo patrolu policije, ali ti policajci nisu obučeni za rad sa djecom. Isto tako, djeca u Srbiji više ne mogu trenirati streljaštvo.

Drugog dana foruma je Dejan Šobić iz tvrtke Assa Abloy i predsjednik Odbora za nove tehnologije HUMS-a secirao “Odluku o donošenju minimalnih standarda i preporuka o sigurnosti u školskim ustanovama koji se odnose na tehničke mjere zaštite” Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih. Ministarstvo se upustilo u tehničke propise koji su regulirani drugim zakonima. Kao primjer nelogičnosti i tehničke neupućenosti naveo je odredbu da se u vrata školskih učionica ugrade prozorčići s armiranim staklom kako bi nastavnici vidjeli tko želi ući. No, ta vrata su od izuzetno laganih materijala, najčešće ispunjena kartonom, i nema stolara koji će prihvatiti takav posao. Znatno jednostavnija i jeftinija opcija je digitalna kamera koja lovi puno širi kut od samog prozorčića i koja je znatno jeftinija. Odluka je puna sličnih tehničkih netočnosti i nelogičnosti jer je očito da Ministarstvo pri njenom donošenju nije konzultiralo struku. Usporedio je sigurnosne mjere u hrvatskim školama sa onima u hotelu gdje se održava konferencija, a gdje svaka soba ima evakuacijsku kvaku i protupožarna vrata koja mogu odolijevati vatri 30 minuta. Niti jedna naša škola to nema.

Dr. sc. Martina Mihalinčić iz Veleučilišta Velika Gorica govorila je o kriznom komuniciranju i društvenim mrežama naglasivši kako kriza nije samo ono što se dogodilo, nego ono što javnost percipira da se dogodilo, a ta razlika se rješava komunikacijom. U kriznim situacijama drastično raste potreba za informacijama, no kapacitet primanja informacija smanjuje se do 80 posto zbog stresa. Važno je objaviti informacije prije nego što se prošire dezinformacije.

Izv. prof. dr. sc. Ivan Nađ sa Veleučilišta Velika Gorica analizirao je pravne aspekte sigurnosnih mjera u školama. Sve je počelo zahtjevom za izradu Prosudbe ugroženosti koju je Ministarstvo znanosti i obrazovanja propisalo školama. No, kako bi taj dokument trebali izraditi ravnatelji koji za to nisu obučeni, nastalo je tržište takvih papira koji su bili općeniti, a ne prilagođeni stanju svake pojedine škole.

Profesor Nađ sažeo je ono što je potrebno učiniti za podizanje razine sigurnosti u devet mjera, među kojima su ugradnja i dogradnja sustava tehničke zaštite, kontrola pristupa na parkiralište i u objekt, stalna edukacija zaposlenika, zapošljavanje stručnih djelatnika za sigurnost i zaštitu i tako dalje.

Zaključak dvodnevnog Foruma o urbanoj sigurnosti jest da je otvoren niz pitanja o sigurnosnim mjerama na što tek treba pronaći primjenjive odgovore.

Fotograf: David Kurti